Pjesnički konkurs „Miloš Vidaković“ – Rudo 2018

Povodom XVIII „Vidakovićevih dana kulture“ u Rudom, Javna ustanova Centar za kulturno – prosvjetnu djelatnost „Prosvjeta“ Rudo i Srpsko kulturno – prosvjetno društvo „Prosvjeta“ Rudo u pomen pjesniku Milošu Vidakoviću raspisali su šesti međunarodni pjesnički konkurs na kojem je učestvovalo  307  pjesnika iz ( Makedonije, Mađarske, Australije, Kanade, Srbije, Crne Gore itd). Žiri u sastavu prof. Rade Lalović iz Foče, književnik Ljiljana Bralović iz Gornjeg Milanovca i književnik Zoran Nedeljković iz Požege izabrali su jednoglasno tri najbolje pjesme.

 

  1. PRVO MJESTO

URAMLJENA
Šifra autora: “Čaršija”

Kada bih je golu dremljivu
Uramio jabukama zlaćanim sočnim
Na travi
Potokom umio maslačkom zasuo
Suncem ljubio dahom sušio

Na nju bi bumbari i bubamare
Slavuji pčele i mravi
Na nju bi hrčak i jelenak
Dva tri leptira i vilin konjic

Na nju bi frule i behari
Vetrovi gromki šumski požari
Na nju bi čobani na nju bi svici
Na nju bi drumski razbojnici

Na nju bi svi na juriš skupa

Kao moj pogled vlažan i sam
Dok ona se gipko nehajno prosto
Propinje na vrhove prstiju
Otkida ledenicu sa strehe
Zajapurena i rumena
Da je nestvarna dotakne usnom napuklom
Zavuče mi je pod dzemper u nedra
Zacakli okom
Zazvoni smehom

I utekne

Vladimir Dulanović Toki

Rođen u Novoj Varoši 1. oktobra 1965.

Živi u rodnom gradu i radi u gradskoj biblioteci.

Objavio dve zbirke poezije: Pretežno ljubavne, 2001 i Kada sve ovo jednom prođe, 2015.

Piše pesme i priče.

Glumi i režira u lokalnom teatru.

 

 

 

 

  1. DRUGO MJESTO

ČEŽNJA
Šifra autora: Gospode, čiji su svatovi

Gde li će noćas pristati snolađa,

dunje mirisne da l` ćemo biti

i jastuk dosanak da l` će nas miti,

dok zora ranka danak porađa?

Krevet se prazan već meškolji,

povečerje svira bukinski rit,

u noti vetra mu poljupca nit,

još srce samo stihom grgolji.

Na ljuljku ću sanja poslušno leći,

za miris tvog pazuha lahore molim

pokriven samo mrakom golim,

pred buđenje, topla, možeš li me doseći?

Ili ću, mesto stihopera, na dlan zov…

Prhnuće poljem ptica petokrila

Da nađe đurđevak gde si se umila,

Onda neka uzdasi, budu nam krov.

 

Želimir Ristić

Rođen u Vukovaru 1955.godine. Poeziju piše od ranih mladalačkih dana.

Objavio je četiri knjige pesama i više zbornika radova pesnika.

Piše tekstove za estradu. Član je nekoliko saveza književnika.
Živi i radi u Platičevu.

 

 

 

 

  1. TREĆE MJESTO

On me voli ćirilicom
Šifra autora: Ljubav kao molitva

 

Ko to veze zlatovezom? Svako slovo svoj raj traži,

„O, Anđele”… Dragi piše – ćirilicom čežnju blaži!

Čije ruke v’jenac pletu, sunčev sjaj na dlanu nose?

„Najljepša si na svijetu!”Miluje mi zlatne kose.

 

Svaka riječ uzdah plodi, mjesečari u svom sjaju.

Romantični razvigori  k’o dragulji svjetlucaju.

Ko šapuće tako nježno? „Da te volim reć’u svima,

zlatnim ljubljem – zlatovezom, ljubiću te dok nas ima!”

 

Čije zjene tako čedne moje misli pronalaze?

To mog dragog oči čarne cjeluju me u obraze!

K’o ljubavne baca čini, sonet kiti zlatnim sjajem,

svjetlost krade mjesečini, ćirilicu kiti majem?!

 

Dragi srce otvorio, od izvora pa do ušća.

Krvlju svojom, zagrijanom – pismo stiglo do svanuća.

Zapisao zlatovezom.Svako slovo svoj raj traži,

„Čežnjo moja!”… Dragi piše -ćirilicom dušu blaži.

 

Zdravka Babić

Rođena 09.12.1968. godine u Bileći. Piše poeziju, recenzije, prikaze knjiga. Zastupljena je u zbornicima, časopisima za književnost i kulturu. Objavila je nekoliko knjiga poezije:
Razglednice iz Bileće (2014), Mjesec je vajao ženu (2015),
Drugo izdanje Mjesec je vajao ženu( 2016)
On me voli cirilicom (2017).
Od nedavno saradnik SPKD PROSVJETA – BILEĆA i saradnik časopisa „NOVA ZORA“.
U pripremi knjiga duhovne poezije.