Prošlo je deset godina od smrti Žarke (Avakuma) Mićović (1925 – 2009), učiteljice i bibliotekarke iz Rudog.
Beogradski đak, učiteljica u Nišićima, Mioču i Rudom, bila je i ostala za generacije Ruđana „stroga“ bibliotekarka, koja je knjigama i čitaocima dugi niz godina ispunjavala prostor biblioteke. Naime, 1971. srušen je „stari“ Sokolski dom, koji je pred Drugi svjetski rat izgrađen na prostoru današnjeg Trga Slobode u Rudom. Arhitekta ove građevine bio je Ruđanin, praški student, španski borac, Marko Spahić, koji je Rudom „podario“ neobičnu, ali funKcionalnu građevinu, u kojoj su Ruđani i njihovi gosti gledali pozorišne i filmske predstave, dolazili na igranke, posjećivali spomen sobu „Prve proleterske“ i uzimali knjige iz male biblioteke, koja je raspolagala skromnim fondom knjiga i časopisa. Pred samo rušenje Sokolskog doma, Žarka Mićović je počela sa radom u biblioteci. Stariji Ruđani pamte njenu brigu o knjižnom fondu biblioteke, koji je tada privremeno smješten u zgradi doma Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Svojim zalaganjem uspjela je da i u teškim uslovima za rad, kada su knjige bile bukvalno po podu privremenog smještaja, nastavi rad biblioteke, na obostrano zadovoljstvo ljubitelja pisane riječi. U novoj zgradi Doma kulture biblioteka je dobila dvije velike namjenske prostorije za smještaj knjiga i čitaonički prostor, a narednih dvadesetak godina, ime Žarke Mićović postaće simbol biblioteke. I bukvalno je i bilo tako; ona se sva posvetila knjigama i njenim čitaocima; vodila je brigu o potrebama svih kategorija čitalaca, nabavljajući knjige od svuda, a najčešće na beogradskom oktobarskom Sajmu knjiga.
Biblioteka se punila knjigama, dnevna izdanja novina i časopisa su se čitala u čitaonici, a u biblioteku se išlo tih osamdesetih godina kao: „Idem kod Žarke – Ima li šta novo kod Žarke..?“ Bila je i stroga prema onima koji su u čitaonicu dolazili samo da „ubiju vrijeme“ ili su vraćali nepročitane knjige poslije samo dan ili dva korištenja. Znala je da prekori takve, ali i da ih nekim čudnim šarmom privuče da zavole knjigu, a upravo oni danas sa velikim poštovanjem pričaju i prepričavaju dogodovštine iz tog vremena. Sigurno da se i danas u biblioteci, tridesetak godina od njenog penzionisanja i deset godina od smrti, njeno prisustvo osjeća, jer je ona bila i ostala pojam bibliotekara koji su dali pečat jednom vremenu i ostali uzor generacijama koje su nakon toga došle. Biblioteka „Prosvjeta“ Rudo s ponosom ističe ulogu ove žene, posvećene misiji bibliotekara, koja se danas u ovom vremenu sve manje cijeni, a koja je svakako kasnije bila i putokaz bibliotekarima u Rudom da 2018. godine Narodna biblioteka „Prosvjeta“ dobije nagradu „Đorđe Pejanović“ kao najbolja biblioteka u Republici Srpskoj.
Tu nagradu, uz ovo sjećanje, posvećujemo Žarki Mićović.
Tekst preuzet sa fejzbuk stranice JU Narodna biblioteka „Prosvjeta“ Rudo
